Kada prolazite magistralom koja spaja Tivat i krtoljsko poluostrvo, u samom dnu Grbaljskog polja naići ćete na jedno potpuno tiho, mirno i naizgled zaboravljeno prostranstvo gdje se spajaju plitko more, močvarna trava i nebo. To su Tivatska solila. Ovaj lokalitet, koji se u potpunosti nalazi na teritoriji opštine Tivat, proglašen je za spomenik prirode kako bi se od pritiska masovnog turizma, urbanizacije i buke sačuvao jedan od poslednjih preostalih, autentičnih močvarnih ekosistema na našem primorju, koji je zbog svoje ekološke vrijednosti uvršten i na Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Reljef Solila je specifičan i u potpunosti je proizvod kako prirodnih sila, tako i vjekovnog ljudskog rada. To je prostrana, ravna i plitka Laguna, ispresijecana starim nasipima, kanalima i plitkim bazenima. Vijekovima unazad, još od srednjeg vijeka, ovaj prostor je služio za tradicionalno sakupljanje morske soli, a o tome koliko je bio važan svjedoče i istorijski zapisi po kojima se trećina prihoda kotorske opštine nekada oslanjala upravo na ovo „bijelo zlato“. Kada je proizvodnja soli prestala, priroda je preuzela glavnu riječ, a ovi napušteni slani bazeni su se polako pretvorili u slanu močvaru, rijedak i dragocjen prirodni fenomen. U ekološkom i naučnom smislu, Tivatska solila su prepoznata kao pravi ornitološki raj na Jadranu. Zbog obilja hrane u mulju i plitkoj vodi (sitnih rakova, crva i mekušaca), ali i zbog nevjerovatnog mira koji ovdje vlada, Solila su postala jedna od ključnih stanica za ptice selice na njihovom dugom i iscrpljujućem putu preko Jadranskog mora.
Do sada je ovdje registrovano preko 110 vrsta ptica, što je skoro polovina ukupnog broja ptičjih vrsta u Crnoj Gori! Solila su postala nadaleko poznata kao mjesto gdje se tokom proljeća i jeseni mogu vidjeti predivni, elegantni flamingosi, koji svojom prepoznatljivom pojavom privlače ljubitelje prirode. Pored njih, u šetnji kroz močvaru možete vidjeti razne vrste čaplji, kormorane, vlastelice, kao i rijetke vrste pataka i šljuka koje ovdje pronalaze sigurno skrovište i hranilište. Osim nevjerovatnog ptičjeg svijeta, ovaj spomenik prirode čuva i vrlo specifičnu, rijetku floru. Zemljište je ovdje ekstremno slano, pa na njemu uspijevaju takozvane halofitne biljke, vrste koje su razvile nevjerovatne mehanizme da prežive u slanom mulju. Tokom jeseni, ove biljke mijenjaju boju i čitav prostor Solila oboje u predivne crvenkaste i purpurne tonove, stvarajući pejzaž koji djeluje potpuno nestvarno i egzotično.
Kulturni i istorijski značaj ovog mjesta je ogroman i neraskidivo vezan za bokešku tradiciju. Stari kameni mulići, ostaci kanala kroz koje je nekada kontrolisano proticanje morske vode, kao i tragovi srednjovjekovnih i kasnijih građevina, podsjećaju na vrijeme kada su Solila hranila čitav ovaj kraj. Danas, zahvaljujući statusu spomenika prirode, Solila su uređena kao predivna eko-turistička zona sa uređenim pješačkim stazama, drvenim mostićima i osmatračnicama. Posjeta Tivatskim solilima nudi onaj rijedak, dragocjen osjećaj potpunog mira, zakoračite u prostor gdje se čuje samo šum trske na vjetru i glasanje ptica, i gdje u samom srcu Boke možete osjetiti kako priroda diše svojim izvornim, netaknutim ritmom.