Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, ovaj veličanstveni planinski masiv predstavlja pravi geomorfološki fenomen. Zbog svoje neprocjenjive ljepote i izuzetnog ekološkog značaja, status nacionalnog parka dobio je još 1952. godine, dok je globalno priznanje stiglo 1980. godine, kada ga je UNESCO uvrstio na listu Svjetske prirodne i kulturne baštine. Njegova ogromna teritorija od preko 32.000 hektara administrativno se prostire kroz čak pet crnogorskih opština: Žabljak, Plužine, Šavnik, Pljevlja i Mojkovac
Ovaj monumentalni prostor karakterišu surovi planinski predjeli sa preko četrdeset oštrih vrhova koji prelaze 2.000 metara nadmorske visine, među kojima svojom masivnošću dominira Bobotov Kuk sa 2.523 metra visine. Poseban i nadaleko prepoznatljiv ukras ovog masiva jeste osamnaest ledničkih jezera, koja su u narodu zbog svoje bistrine i duboke plavo-zelene boje slikovito nazvana „gorske oči“. Među njima je vizuelno najatraktivnije i najposjećenije Crno jezero. Ono se nalazi u neposrednoj blizini Žabljaka, koji drži titulu najvišeg urbanog naselja na Balkanu i služi kao glavni turistički i administrativni centar ovog kraja. Pored impozantnih vrhova, pod strogom zaštitom parka nalazi se i spektakularni kanjon rijeke Tare, dug preko 80 kilometara. Sa dubinom koja na pojedinim mjestima dostiže čak 1.300 metara, ovaj veličanstveni usjek predstavlja najdublji kanjon u Evropi, dok je sama Tara zbog svoje nevjerovatne čistoće i pitkosti širom svijeta poznata kao „Suza Evrope“. Izražene visinske razlike i specifična klima stvorile su savršene uslove za razvoj izuzetno bogatog biljnog i životinjskog svijeta, čineći ovaj prostor jednim od najvažnijih centara endemizma na Balkanu. Unutar granica parka, na teritoriji opštine Mojkovac, posebno se izdvaja prašumski rezervat Crna poda, prepoznatljiv po monumentalnim stablima crnog bora koja dostižu visinu od preko 50 metara i starost od nekoliko vjekova. Guste šume pružaju sigurno utočište za krupne divlje životinje poput mrkih medvjeda, vukova, srna i divokoza koje naseljavaju najviše litice, dok čiste planinske rijeke i jezera obiluju potočnom pastrmkom. Pored neprocjenjive prirode, ovaj prostor koji spaja Žabljak, Plužine, Šavnik, Pljevlja i Mojkovac čuva i nevjerovatno bogatu kulturnu baštinu. O vjekovnom životu na ovoj surovoj planini svjedoče praistorijski tumuli, ostaci rimskih utvrđenja, kao i jedinstvene srednjovjekovne nekropole sa stećcima na lokalitetima Grčko groblje i Bare Žugića, koji su takođe pod zaštitom UNESCO-a. Tradicionalni način života gorštaka i danas je vidljiv kroz autentičnu arhitekturu drvenih kuća pokrivenih šindrom i sezonske stočarske katune na durmitorskoj visoravni. Boravak ovdje pruža priliku za uživanje u čuvenim specijalitetima poput durmitorskog sira, pršuta i jagnjetine ispod sača, dok se cjelokupni doživljaj savršeno zaokružuje mističnim narodnim legendama o vilama i krilatim konjima koje lokalno stanovništvo i danas sa ponosom čuva od zaborava.
