Itera Montenegro tim proveo je posljednji avgustovski vikend na Sea Dance Edition festivalu u Bečićima, gdje su se tokom tri večeri, na tri festivalske bine, smjenjivala velika svjetska imena, regionalni izvođači i predstavnici crnogorske muzičke scene. Ako bismo morali da izdvojimo jednu zvijezdu festivala, naš izbor je HUGEL.
Francuski DJ i producent već prve večeri pretvorio je Bečićku plažu u veliki open-air dancefloor. Njegov prepoznatljivi spoj latin i afro house zvuka savršeno se uklopio uz more, kraj ljeta i festivalsku atmosferu. Bio je to jedan od onih nastupa kod kojih mjesto i muzika jednostavno funkcionišu zajedno. Ipak, Main Stage ponudio je mnogo više od jednog velikog imena. Publika je tokom tri večeri imala priliku da sluša Charlotte de Witte, Enrica Sangiuliana, Johna Newmana, Borisa Brejchu, Buraka Yetera, DARA-u, Laylu Benitez, Voyage, Amnu i brojne druge izvođače.
Samo nekoliko desetina metara dalje, Dance Paradise Stage imao je drugačiju energiju i bio namijenjen prije svega ljubiteljima house i techno zvuka. Tu su, između ostalih, nastupili RPR Soundsystem, Marcel Dettmann, BIIA, Coeus i Mita Gami. Treća bina, Homeground Stage, dala je značajan prostor domaćoj underground sceni i novoj generaciji crnogorskih izvođača. Tokom tri večeri za pultom su se smjenjivali, između ostalih, Petrikor 1858., Šarđun, Štrajk Mozga, Janjo, Rudolf, Jack Lupino, Moodykid, Mark Trippin, Raspop, Vukas, Stamina i Stevan Mandić.
Jedna od stvari koje su nam posebno ostale u utisku bila je produkcija na veoma visokom nivou. Velika bina, rasvjeta, zvuk, vizuelni efekti i cjelokupan festivalski ambijent odgovarali su događaju ovog formata. Sama organizacija bila je solidna, ali ne bez problema. Najveći minus iz našeg ugla bili su parking i prilaz festivalskoj lokaciji, što je, posebno u periodu najveće gužve, znalo da zakomplikuje dolazak i odlazak. Na prostoru festivala i oko njega bio je prisutan veliki broj pripadnika policije i Komunalne policije, a tokom našeg boravka nijesmo primijetili veće incidente niti situacije koje bi narušile atmosferu. Publika je bila veoma raznolika, uz primjetno veliki broj stranih gostiju.
Ono što je takođe bilo teško ne primijetiti bile su cijene pića. Flašica vode koštala je oko 3,5 eura, pa je festivalska potrošnja mogla prilično brzo da naraste, posebno tokom višesatnog boravka na događaju. I brojke pokazuju koliko je povratak Sea Dance-a privukao pažnju. Prema podacima organizatora koje su prenijeli mediji, tokom tri festivalske noći zabilježeno je oko 93.000 posjeta, uz publiku iz više od 100 zemalja. Za Budvu ovakav događaj znači mnogo više od same muzike. Posjetioci festivala koriste smještaj, restorane, prevoz, plaže i druge sadržaje i, uz festivalsko iskustvo, upoznaju i samu destinaciju.
Upravo tu Sea Dance pokazuje svoju dodatnu vrijednost – kao spoj muzike, putovanja i doživljaja Crne Gore. A nama će ovogodišnje izdanje, pored ozbiljne produkcije, tri različite bine i velikog broja izvođača, ipak ostati posebno upamćeno po jednom nastupu: HUGEL.
